Fižulić: Milanovićeva politika prema Izraelu daleko više je opravdana od Plenkovićeve

"SAD već jedno desetljeće neskriveno priznaje, i u vrijeme Trumpa i prije njega, da je Kina jedini njegov konkurent i jedina zemlja za koju se Amerika pribojava da će sudjelovati u ukidanju američke globalne dominacije", započeo je Goranko Fižulić, apostrofirajući sve veći uspon NR Kine na svjetskoj pozornici.

Posjet Kini: 3B

"U cijelom nizu poteza iz ovog mandata Donalda Trumpa, čak i mandata Joea Bidena i Trumpovog prvog mandata, može se iščitati taj rukopis. U ovom Trumpovom mandatu, kada je napravio cijeli niz tragičnih poteza u taktičkom i strateškom smislu, Kina je to vrlo dobro iskoristila. Pitanje je hoće li ovo stoljeće biti stoljeće SAD-a ili stoljeće Kine", dodao je.

"Američki mediji su Trumpov posjet Kini nazvali 3B: Boeing, beef, beans. SAD je išla prodavati Boeinge, govedinu i soju, ne bi li smanjila trgovinski deficit. Govedinu i soju ne bi li zadovoljio američke farmere, a Boeing kao industrijski proizvod. Kina je razvila vlastiti avion koji će vjerojatno uzeti dio kolača i Boeingu i AirBusu, pa je ovo Boeingu jedan od zadnjih pokušaja da proda ozbiljniju količinu aviona Kini", kaže Fižulić.

Dodaje kako je pravi posao, pak, odrađen daleko od očiju javnosti.

"To je bilo na površini, za javnost. Ali puno se više razgovaralo o onome što ne znamo. U zadnji čas je ukrcan predsjednik uprave Nvidije, što znači da je američka administracija vagala da li da dozvoli najnoviju generaciju čipova. Znamo da se razgovaralo o rijetkim rudama, nad kojima Kina gotovo ima globalni monopol, a koji su ključni za ostatak svijeta za niz proizvoda, od baterija za električne automobile do raketnih sustava."

Umjetna inteligencija

Fižulić smatra kako je nedavni sastanak vrlo vjerojatno bio fokusiran i na razvoj umjetne inteligencije i novih tehnologija.

"Sigurno se prvi puta u povijesti razgovaralo o AI-ju. Došla je čak i vijest da se predsjednik uprave Anthropica sastao s predsjednikom jednog kineskog think tanka u Singapuru te da su ga Kinezi tražili pristup Mythosu, najnovijem AI programu od Anthropica, koji je dozvoljen samo za ograničen broj adresa i koji je sam sposoban pronaći ranjivost u nizu softverskih programa."

Pa ipak, ne smatra da smo svjedočili nekakvim tektonskim pomacima u odnosu dvaju sila, što god Trump tvrdio.

"Ništa važno se nije dogodilo, hoće li prodati određen broj aviona, govedine i soje, to je marginalna stvar. Može se Trump time hvaliti, ali to nije od bitnog značaja. Nemojmo zaboraviti njegove pokušaje uvođenja enormnih carina na kineski izvor. Jedna i druga strana imaju polugu, 'leverage'. Naravno da bi SAD-u odgovaralo da pritisne Iran i da otvori Hormuz, ali je pitanje koja je stvarna moć Pekinga u tome."

Kina uporno smanjuje zaostatak

"S druge strane, Kina nikada nije u potpunosti obustavila izvoz rijetkih minerala, čim to nije napravila znači da je uvijek dobivala nešto zauzvrat, a to nešto su možda čipovi ili pristup stvarima koje nije imala u Bidenovoj administraciji", dodaje.

Dodaje kako Kina iz godine u godinu smanjuje razmak između sebe i trenutačnog svjetskog hegemona, što po pitanju ekonomije, što tehnologije.

"Trgovina koja se odvija ispod pogleda javnosti, nešto za što javnost ne zna. To je ključan dio američko-kineskih odnosa. Kina sigurno neće napraviti nikakav pritisak na Vladimira Putina, a pitanje je li Trump išta od toga tražio, vezano za Ukrajinu. Kina sebe pozicionira kao drugu najmoćniju silu na svijetu, uporno i ustrajno smanjuje taj razmak u gospodarskom i ekonomskom smislu, on je svake godine sve manji. Pitanje je kakav je razmak u tehnološkom smislu, pogledajmo kinesku industriju električnih automobila i pogledajmo što za istu cijenu dobivamo u SAD-u i Europi."

Nova pogreška Trumpa

S druge strane, tu je i pitanje Tajvana.

"Jedna od novih pogrešaka američke administracije je ta što je uopće stavila Tajvan na stol u razgovorima s Kinom. Praktički je dala zeleno svjetlo da u budućim razgovorima Tajvan bude jedan od čipova za međusobno trgovanje. Kako stvari stoje, izgleda da je to napravio sam Trump, koji pokazuje apsolutnu nebrigu i indolenciju u odnosima sa svim svojim vjernim saveznicima."

"Tajvan je globalna velesila u proizvodnji čipova, ujedinjenje s Kinom ili osvajanje Tajvana od Kine potpuno mijenja globalno tržište čipova. Pitanje je hoće li se to dogoditi, kada će se dogoditi i na koji način nije nevažno", kaže.

Fižulić smatra da je Trumpov odnos prema Tajvanu konzistentan s njegovim odnosom prema drugim američkim bliskim državama.

"Pitanje je li Trumpu važnije da mu nitko ništa ne kaže da on uzme Kubu ili Grenland, a da Kina uzme Tajvan. Mi ćemo uzeti Grenland, Kubu, nemojte se miješati, a vi uzmite Tajvan, tako po prilici vjerojatno funkcionira njegov mozak, jer vi kod njega ne vidite ništa nego želju da trguje sa svima tako da proglasi kako je on najpametniji, najveći trgovac na svijetu, a da je drugom dao mrvice. Za njega Tajvan postaje mrvica u takvom viđenju svijeta, ali to nije baš istina."

Jedna Kina?

Smatra da se ponovno ujedinjenje Tajvana s Kinom moglo dogoditi 'mekom silom', ne nužno invazijom.

"Otkad se Kina otvorila, u protekla četiri desetljeća, slušamo da je Tajvan unutarnje pitanje Kine. Kina je cijelo vrijeme vodila politiku jedne Kine i nije dozvoljavala da itko ima diplomatske odnose s Tajvanom i s njima. Vanjskopolitički proboji Tajvana bili su vrlo rijetki, zbog straha od kineske reakcije. Kina sama ima vrlo žive trgovačke i financijske odnose s Tajvanom, ima poluge unutar Tajvana. Nije Peking bez drugih oružja. To što će se u budućnosti događati ne mora nužno biti primjena sirove sile, ne mora biti kineska invazija. Postoje i neke mekše varijante koje se mogu dogoditi."

Fižulić se osvrnuo i na najnoviji obračun između Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, ovoga puta zbog predsjednikove odluke da ne potvrdi izraelskog veleposlanika.

"Stara izraelska politika je da kada god netko dovodi u pitanje ponašanje suvremenog Izraela, bilo prema Palestincima, bilo u međunarodnim odnosima, odmah je sve antisemitizam. To nije baš tako. Milanović provodi onu politiku koju danas gledamo u Španjolskoj, susjednoj Sloveniji ili Irskoj. Možemo nabrojati zemlje koje su bojkotirale Eurosong zbog sudjelovanje Izraela. Legitimno je pravo predsjednika, on je jedan od dva čimbenika hrvatske vanjske politike, da zastupa stavove koje smatra da su ispravni, bilo prema Izraelu, Ukrajini ili bilo kojoj drugoj zemlji."

Grijesi endehazije

Plenković tvrdi da ga se nije konzultiralo, a Fižulića to nimalo nije iznenadilo.

"Oni se ni oko čega ne konzultiraju, ako se ne mogu dogoditi oko veleposlanika, kako možemo očekivati da će koordinirati svoje vanjskopolitičke poteze. To se nije događalo u prijašnjim godinama, to se neće događati ni do kraja njihovih mandata. To je tako."

Ukratko je opisao i povijest HDZ-ovih, hrvatskih, ali i jugoslavenskih odnosa prema Izraelu.

"Samo da se vratim na Izrael. Karakteristika HDZ-ove politike, još iz vremena Tuđmana, pokušavala je politikom prema Izraelu dokazati da HDZ kao stranka i tadašnja Hrvatska nije antisemitska. Zbog čega? Apsurdno, zbog grijeha endehazije. S jedne strane, stranka koja nikada neće reći riječ ustaše ili endehazija uvijek je imala potrebu da u odnosu prema Izraelu dokazuje što točno? Hrvatska je, u sklopu Jugoslavije, bila dio pobjedničke koalicije. Bila je antifašistička. U Hrvatskoj je pogrom nad Židovima napravila ustaška vlast protiv koje su se borili antifašisti. A Hrvatska je nasljednica antifašističkog pokreta, RH je nastala na antifašizmu i nikada nije imala potrebe na bilo koji način dodvoravati Izraelu jer ona nema nikakav grijeh prema Izraelu."

"Oko čega se imamo dogovoriti oko Gaze ili Libanona?"

"Oni koji pamte dugo sjećaju se jugoslavenske politike prema Palestini, Arapima i Izraelu u pedesetim, šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama. Prema tome, ako tako gledamo stvari, naravno da je politika Zorana Milanovića prema Izraelu daleko više opravdana od politike koju provodi Andrej Plenković, koja je nasljeđe HDZ-ove politike."

Na pitanje da je to samo jedan pogled na situaciju i da dogovora nema, Fižulić jasno odgovara:

"Oko čega se imamo dogovoriti oko Gaze ili Libanona? Valjda ne postoji netko u demokratskom svijetu koji smatra da je politika Izraela u Gazi u zadnje dvije godine bila ispravna? U čemu je ona bila ispravna? Htio bih čuti jedan argument da je pokolj koji je Hamas učinio prije dvije i pol godine mogao opravdati potpunu devastaciju Gaze sa svim žrtvama? To ne opravdava međunarodno pravo, to ne mogu opravdati nikakva moralna načela. Ako Milanović zbog toga i takve politike Izraela ne želi prihvatiti ponuđenog veleposlanika, kao neku vrstu protesta, on ima na to pravo", kaže.